Miomi na materici predstavljaju čest nalaz i veliki su izazov za mnoge pacijentkinje, a u ovom videu detaljno objašnjavamo ceo put: od precizne dijagnostike i odluke da li je lečenje uopšte potrebno, do svih savremenih nehirurških, minimalno invazivnih i klasičnih hirurških opcija.

Dijagnoza se postavlja kliničkim i ultrazvučnim pregledom, a nekada je u cilju preciznog mapiranja i pravilnog dizajniranja lečenja potrebno načiniti i dopunske preglede, kakvi su sonohisterografija ili magnetna rezonanca. Tom prilikom će biti procenjena veličina, broj i lokalizacija mioma, pri čemu je neretko prisutan ne samo jedan već nekoliko mioma. Tada će biti izvršena i kategorizacija mioma u skladu sa klasifikacijom Svetske federacije ginekologa i opstetričara tzv. FIGO klasifikacija u jedan od osam tipova mioma. Kada se postavi dijagnoza mioma, to svakako ne znači da će isti biti neophodno operisati odmah.

Čak to ne znači da će biti potrebno bilo kakvo lečenje. Ukoliko je miom asimptomatski, žena je završila sa reprodukcijom, miom ne pokazuje znake ubrzanog rasta ili ne pobuđuje sumnju na to da je u pitanju maligna forma tumora poznata kao leiomiosarkom, potrebno je ultrazvučno praćenje u šestomesečnim intervalima sa procenom dinamike njegovog rasta ili pak procenom redukcije njegove veličine.

S druge strane, miomi koji su simptomatski mogu se privremeno tretirati i konzervativno, nehirurškim metodama koje pre svega deluju na simptome njihovog prisustva sa idejom da mu se uskrati hormonska podrška ili biohemijskim mehanizmima utiče na redukciju njegove veličine i time smanji njegov uticaj na kvalitet života.

U tom smislu se koristi čitava paleta preparata, od kombinovanih kontraceptivnih pilula, intrauterusnog sistema sa levonorgestrelom poznatog kao Mirena, preparate koji kombinuju D-katehine i vitamin D i koji utiču na dinamiku rasta mioma, preko preparata sa ulipristal-acetatom koji imaju neki sličan terapijski efekat, kao i korišćenje potencijalnih lekova kakvi su GnRH analozi koji se primenjuju jednom mesečno u trajanju ne dužem od 6 meseci zbog nus efekata, do kombinacije estrogensko-progesteronskih preparata sa GnRH antagonistima.

Druga opcija lečenja je u domenu interventne radiologije ili neekscizione, da kažemo, minimalno invazivne hirurgije kojom se ne uklanja miom, već se isti tretira u samom uterusu.

To su metode poznate kao radiofrekventna ablacija mioma i metod primene fokusiranog ultrazvuka visokog intenziteta HIFU metode koji koriste metode radiotalasa ili fokusiranog ultrazvuka za tretman simptomatskih mioma. Radiološki metod lečenja je definisan kroz postupak embolizacije krvnih sudova mioma sferičnim partikulama promera od 500 do 1000 mikrometara je još jedna od alternativa. Sve ove metode mogu biti alternativa hirurškom lečenju, ali samo u dobro selektovanoj grupi pacijentkinja, kada je hirurška intervencija rizična zbog ukupne kondicije pacijentkinje i koje naravno nemaju infertilitet kao osnovni problem.

U definitivnom tretmanu mioma onda govorimo o njegovom hirurškom lečenju i ona se realizuje zavisno od lokalizacije, veličine i stadijuma. Hirurškom procedurom kojoj je ime miomektomija. Ona može biti laparoskopska, histeroskopska ili klasična-otvorena miomektomija. Ukoliko je prisutno mnoštvo mioma materice ili je prisutan veliki solitarni miom, žena je blizu menopauze, indikovano je načiniti i histerektomiju ili uklanjanje cele materice.

Kada se radi o tretmanu mioma kod infertilnih pacijentkinja treba reći da dijagnoza mioma ne znači nužno i potrebu za hirurškim lečenjem. Recimo mali intramuralni i subserozni miom promera ispod 4 cm, koji je indiferentan prema materičnoj šupljini ne pokazuje tendenciju rasta ne mora biti razlog za hirurško lečenje i može se ući u postupke stimulacije ovulacije ili IVF bez prethodnog hirurškog lečenja.

S druge strane svi submukozni miomi, intramuralni miomi promera većeg od 4 i 5 cm ili veliki subserozni miomi, ili miomi koji svojim prisustvom i veličinom, čak i kada ne daju kliničke simptome procenjeno utiču na mogućnost spontanog začeća ili otežavaju i čine nemogućim bezbedno sprovođenje postupka vantelesnog oplođenja, zahtevaće hirurško lečenje.

U bolnici Gemma primenjujemo sve hirurške metode lečenja sa insistiranjem na minimalno invazivnom postupku, kada je god to moguće, a zbog naravno benefita koji ovaj postupak obezbeđuje. Dobrim preoperativnim stadijiranjem obezbeđujemo punu informaciju o tome koji ćemo metod koristiti i ako je npr. u pitanju podsluzokožni miom koji se uklanja hirurškom histeroskopijom detaljno upoznajemo pacijentkinju sa mogućom potrebom da se procedura ponovi još jednom ili dva puta, a sve u cilju potpune resekcije mioma i izbegavanja potencijalnih komplikacija hirurškog lečenja.

Hirurški tim naše bolnice čine doktorica Dragana Mičić, ja doktor Vladimir Antić i predivni naši impresivni konsultanti doktor Dragiša Šljivančanin, doktorica Sara Dunja Pampelfort i doktor Srđan Saso.